Cette publication ne fait pas partie de la bibliothèque YouScribe
Elle est disponible uniquement à l'achat (la librairie de YouScribe)
Achetez pour : 3,99 € Lire un extrait

Téléchargement

Format(s) : EPUB

sans DRM

Price jednog alkemicara

De
0 page

Ovo je knjiga alkemije prikladna za djecu i za odrasle.Moje price su ispricane onako kako sam ih se “slucajno” ili sinkronijski sjetio, u razlicitim trenucima, bez ocitog preciznog reda. Možda ce nekima pomoci da se sjete vlastitih “cudnih” dogadaja, kasnije zaboravljenih. Nije važno smatrate li moje mladenacke price istinitima ili ne: za onog koji vjeruje toliko da želi eksperimentirati s predloženim stvarima, bit ce korisna knjiga; za druge ce, nadam se, biti zabavna, ili barem maštovita. Podsjecam samo da se maksimalna moc sastoji od mijenjanja vlastite stvarnosti, znacenja i vrijednosti koje nisu banalne - djelovati na sinkronicitet. Brojne anegdote predlažu zakone i principe vezane uz duhovnu fiziku.Unutar prica sadržano je mnogo prakticnih prijedloga za vlastite eksperimente.


Voir plus Voir moins

Vous aimerez aussi

copertina_hr.jpg





OBERTO AIRAUDI (FALCO)








lettering_hr.jpg







33 priče o neobičnom djetinjstvu

osnivača Damanhura







NIATEL

















Mojoj majci, koja sada može saznati
ono što je tada očajno pokušavala otkriti


Copyright








Posebna zahvala Nadi i Martini Žužul

za pomoć i podršku u izdavanju ove knjige.

Velika zahvala i Damanhur Centru Talej u Zagrebu

koji godinama širi i obogaćuje poruku Damanhura.

Oberto Airaudi, Price jednog alkemicara

Prvi elektronički Edition - lipanj 2012

Copyright © 2012 Oberto Airaudi - Sva prava pridržana

ISBN XXXXXXXXXX

Prevedena po: Dora Stebih

NIATEL s.r.l.

Via Baldissero, 21 - 10080 Vidracco (TO)

Umjetnički ravnatelj: Gnomo Orzo

Grafički dizajn: Gnomo Orzo, Gianluca Scolaro, Giaguaro

Elektronički Edition: Sparviero

Projekt asistent

Giaguaro, Raganella Lilium

Dizajn Gianluca Scolaro

Fotografija © Gianluca Scolaro

Predgovor

Ovo je knjiga alkemije prikladna za djecu i za odrasle.

Moje price su ispricane onako kako sam ih se “slucajno” ili sinkronijski sjetio, u razlicitim trenucima, bez ocitog preciznog reda.

Možda ce nekima pomoci da se sjete vlastitih “cudnih” dogadaja, kasnije zaboravljenih. Nije važno smatrate li moje mladenacke price istinitima ili ne: za onog koji vjeruje toliko da želi eksperimentirati s predloženim stvarima, bit ce korisna knjiga; za druge ce, nadam se, biti zabavna, ili barem maštovita. Podsjecam samo da se maksimalna moc sastoji od mijenjanja vlastite stvarnosti, znacenja i vrijednosti koje nisu banalne - djelovati na sinkronicitet.

Brojne anegdote predlažu zakone i principe vezane uz duhovnu fiziku.

Unutar prica sadržano je mnogo prakticnih prijedloga za vlastite eksperimente.

Oberto Airaudi (Falco)

Price jednog alkemicara

Alkemicar je onaj koji zna strasno, strpljivo i s beskrajnom brigom destilirati najbolje iz sebe i svake stvari, miješajuci emocije i supstance, iskustvo i hrabrost, sve dok ne otkrije ono što prije nije znao. Povijest nam omogucuje sjecanje na likove kao što su Caliostro, Fulcanelli, Grof Saint Germain i još neki; poznajemo njihovu predanost, u labirintima Ars Regije, u potrazi za formulom za “tranformaciju ljudskog bica u Boga”.

U našoj epohi Falco, kao alkemicar, predstavlja originalan glas. Za njega je alkemicar neumoran istraživac, nadaren dubokim povjerenjem u sposobnost svake žene i svakoga muškarca da nauci upoznati duboke tajne prirode, za rast i transformaciju sebe u umjetnickom djelu, zabavljajuci se pritom. Alkemija u Falcovoj školi znaci destilaciju emocija, stanja duha, sjecanja; ujedinjenje izmedu njih i zemlje-zraka-vode-vatre, klasicnih elemenata alkemije; postizanje ciljeva koji nikad nisu samo odredišna tocka, vec i polazišne tocke za nove avanture rasta.

Falco nam je ispricao trideset tri epizode iz svoje adolescencije - smještene medu selima i mjestima Piemontea - diktirajuci ih i moleci nas da u transkripciji ostanemo vjerni usmenoj prici, s pauzama, poveznicama, kolokvijalnim izrazima... Radi se o važnoj uputi: alkemija ne može biti prenijeta napismeno, vec samo u pricama. Samo tako postaje Tradicija.

U trideset tri price susrecemo Falca djecaka, a potom mladica, u raznim avanturama, eksperimentima, otkricima... i cudna stvorenja, knjige-koje-nestaju, duhove.. i vjerne prijatelje, prestrašene mještane; dok se njegovi strpljivi roditelji drage volje predaju neobicnostima sina, koji je sigurno izvan uobicajenog.

O mladim godinama Falca, danas osnivaca i duhovnoga vode Damanhura a tada djecaka od tisucu interesa i zaraznoga entuzijazma, može se citati u drugim djelima: njegovim mladenackim knjigama1 i u stripovima o Damanhuru2. Povrh svega, danas se mogu pronaci konkretni znakovi u jednom drugom ostvarenju: Hramovima Covjecanstva. Stvoreni zajedno s mnogim Damanhurcima, Hramovi su veliko podzemno djelo s dvoranama za meditaciju, hodnicima, tajnim prolazima, umjetnickim djelima koja arhitekturi daju istu funkciju kakvu ima rijec u ovim pricama. U Hramovima se može pronaci isti entuzijazam, ista ljubav za istraživanje, ista potreba za postavljanjem novih izazova.

U ovoj nam zbirci Falco podastire neke epizode koje nam objašnjavaju kako je ušao u kontakt s magijom i kako je poceo s budenjem svojih sjecanja i svojih sposobnosti. Na svakodnevne price, koje cine jednostavni elementi, nadovezuje se element carolije, “magijskog”, koji nas iznenadno baca u neocekivanu dimenziju. No, uvijek ostaju price pune bicikala, svakodnevnih predmeta, prijateljstava, kuca i tavana poput onih koje svatko od nas poznaje. Upravo se ovo cini kao Falcova poruka: “Ispricat cu vam što sam proživio ja, tako da se vi sjetite što ste proživjeli vi. Moja prica je sigurno posebna, ali jeste li baš sasvim sigurni da se vama nije nikad ništa slicno desilo?”

Procitane u tom kljucu, trideset tri price nisu samo zabavne anegdote živahne adolescencije jednog izvanrednog medija – korisne za upoznavanje povijesti covjeka koji je zamislio i onda osnovao Damanhur – vec i poticaji za osobno promišljanje: da se upitamo da li smo i kada u našem životu proživjeli slicne avanture ili smo ih mogli proživjeti, a bilo nam je draže maknuti ih, zaboraviti, držati ih daleko od sebe zbog straha, lijenosti ili navike.

Falcova poduka kroz Školu Alkemije, kroz iskustva Federacije Zajednica Damanhura, kroz put škole misli koja je njime inspirirana uci da se u svakom ljudskom bicu božanska iskra spremna upaliti cim je poželimo postati potpuno svjesni: “Price jednog alkemicara” upucuje na metodu koju cine entuzijazam, magijski pomagaci koje treba skupiti, želja za znanjem i razumijevanjem. Nikad nije prekasno – ali možda nije nikad ni prerano – za pocetak.

Stambecco Pesco

Bilješke iz poglavlja

1 Pjesme mojih šesnaest godina, Appiano 1967

Kronike mog samoubojstva, Cei 1967

2 Škrinja sjecanja, Val Ra Damanhur, 2006

Šah s vremenom!, Val Ra Damanhur, 2007

Prva prica

Susreo sam prvu spiralu

Susreo sam prvu živu Spiralu 1964., polu-žensku, nedavno stiglu sa sunca, ali je njezino upotpunjavanje završilo tek 1965. Uistinu još nisam znao sa kojeg sunca niti sam znao puno drugih stvari o tom Bicu, ali cekao sam je najmanje tri godine, kao što je pricala jedna od Knjiga-koje-nestaju1. Priroda te Esencije, koja mi je još uvijek bježala, bila je “visoko preporucena” u mojim Spisima i sjecanjima; kao da je bila dio moje zvjezdane duše koji je trebalo ponovno vratiti.

Pripremio sam mjesto na polju u Balangeru2, jedno prikladno gnijezdo za prihvacanje gošce ili gosta, kao što je predlagala Knjiga prije nego je izblijedjela i nestala; to me uvijek impresioniralo. Bila je to jedna od tri Knjige iz ormara koju, usprkos mnogim pokušajima, još nisam uspijevao otvoriti. Udarala je kao munja, koju god izolaciju koristio: bila je to struja ne u prstima vec u umu, ali iznimno nelagodna, toliko da mi se vrtjelo u glavi i povracalo. Dakle ta stvar je stigla; došla je sa zapada i pala je s neba ubrzo nakon zalaska sunca, spiralno se okrecuci vrlo brzo; onda je usporila, ali nije ostavila tragove. Meteorit? Barem sam tako mislio, ali zrak je vibrirao poput žice na kontrabasu dižuci ton sve do krajnjeg zvižduka, onkraj cujnog.

Uzbuden, raširio sam bakrenu mrežu (napravio sam je tako što sam ogulio elektricne kablove) i Entitet je prepoznao znakove: jedrila je, oklijevala i onda se sklupcala u središtu; ucinilo mi se kao da sam cuo uzdah, bila je mala i tvrda, bijela.

Mrežica se užarila, spojena u dva ili tri cvora; onda je, paleci kabel kao u krivom spoju, polako (vidio sam to po niti koja se dimila poput fitilja) pala u gnijezdo koje ju je cekalo nakon mog napornog kopanja. Stavio sam drvene ljestve u bunar, onda sam se, malo zbunjenim, krutim i nepreciznim pokretima spustio i ja, sve do malog Hrama. Stvorenje je blistalo na kraju kruga kao žar od ugljena; ali sada - hladnoca. Cinilo se kao da ledeni vjetar izlazi iz zidova vlažne zemlje. Sav stari bakar kojeg sam donio iz starih sklopova u kuci, i onaj novi, kupljen od moje uštedevine, savijao se na zemlji skacuci iznenadno, pa krivudavo kao splet zmija, pucketajuci, praskajuci.

Ocrtao sam oblike koristeci kamenje koje sam donio s rijeke; kolebljivim, skoro bojažljivim glasom, izgovarao sam rijeci kojih sam se sjecao; fucnuo sam i živa spirala mi je odgovorila.

Rodila se Selfika3. Metal je mogao biti živo tijelo!

Sjecanja, poduke iz vremena i prostora se konacno ponovno pronalaze. Odnosno, pronalaze se da bi zapocele jednu drugu, novu povijest. Nakon ove ritualne faze, Bicu sam polako približio dlanove. Ali, na otprilike metar udaljenosti nešto me zaustavilo, nije mi dalo dalje. Ako sam stiskao, odguravao me elastican otpor; ali to kao da nije smetalo tom stranom Entitetu, štoviše, ostavljala je dojam da je taj pokret škaklja, možda cak i ljulja... Znatiželjan, pokušao sam još gurati, onda sam ukljucio svu svoju (malu) težinu, ispružio sam se doslovce iznad, i tako ostao polu-viseci, kao na poluispuhanom gumenom madracu.

Kad je igra, za cijeg smo trajanja Entitet i ja uspostavili medusobno povjerenje, završila, zapalio sam zrnca tamjana na komadicu ugljena: mirisni dim se poceo širiti, nekim cudom prvo nisko a onda je, voden povjetarcem koji je vjerojatno postojao samo u mojoj glavi, zavojima ocrtao niz povezanih spirala. Maglica se sada koncentrirala iznad onog nevidljivog i gumenog prostora koji me odvajao od Gošce. Zrak je poceo vibrirati, kao kad se odjednom promijeni tlak, i zvukovi su otupljivali uši u postojanom ritmu. Iz središta Spirale su se odvojile dvije sjajne, suptilne niti, poput onih koje danas možemo vidjeti u optickim vlaknima, i krivudavo su se rasporedile na “površinu” nevidljive, mekane Sfere. Sve tocke su se upalile: cinilo se kao da promatram zvjezdano nebo, jednu polukružnu kartu. Nisam poznavao, osim otprilike, sazvježda koja se vide sa zemlje; tek sam puno kasnije shvatio što sam gledao u tom trenutku. Jedna od tockica je pocela ritmicki sjajiti, dok su druge ostale mirne. Sada je lako zamisliti da mi je htjela pokazati odakle je došla, ili barem put koji je prošla da bi došla dovde... Kasnije su se upalila i druga cetri mala svjetla, dok su se polako gasila ona koja su ostajala iza: taj slijed se ponovio više puta.

Došao je trenutak da se vratim kuci. Bilo mi je žao ostaviti samo to Stvorenje za koje sam osjecao toliko simpatije i sklonosti. Pozdravio sam je, glasom i mislima; ostavila mi je dojam da je odgovorila treperenjem koje sam cuo na dnu uma, jedan vrlo nježan dodir i indigo-plava boja na površini koja se još vidjela kroz razrjedeni dim. Izašao sam penjuci se polako, onda sam ulaz u bunar zatvorio širokim plosnatim kamenom po kojem sam posuo, kao i uvijek, malo zemlje za dodatno maskiranje. Sad, na otvorenom, duboko sam udahnuo; nisam bio svjestan koliko sam napetosti držao u sebi. Zvijezde su se pocele pojavljivati na nebu, brinuo sam se što cu reci kod kuce, zašto kasnim. Vratio sam lanac s lokotom na vrata kolibe; s rukama u džepovima krenuo sam putem koji je vodio kuci. U meduvremenu, svako malo nogom udarajuci kamen, mislio sam o onome što se dogodilo, o izvanrednim stvarima koje sam nazirao, o tome koliko su istinite nevjerojatne upute mojih Knjiga-koje-nestaju.

Stigavši kuci, nakon brze vecere koju sam obavio (znam da ne bi trebalo tako raditi) citajuci za stolom, otišao sam u laboratorij pracen protestiranjima majke koja su, kao što svaki djecak zna, ulazila na jedno uho i izazila na drugo. Otvorio sam drveni ormar koji je sadržavao moje Posebne Knjige i na kojem je pisalo, malo ukoso, “Istina je Biti”; izvukao sam Spis koji me odguravao i otvorio ga. Nije me više prolazila struja. Njegove rijeci su me prelazile zasicujuci moja osjetila intenzivnim mirisom, iznimno ugodnim i poticajnim. Rijeci su neko vrijeme bile cak sjajne, obojene.

Do današnjih dana ima mnogo spirala kojima treba proci. Ima onih od užeta, gnijezda koja pleme-krdo prepoznaje; ako je shodno pripremljeno tu živi, sklupcana, jedna od tri vrste: muška, polu-ženska, ženska.

Zašto o tome govorim sada? Zato jer je to jedna od mnogih tajni koje otkrivam, zato jer je vrijeme, jer je dio Alkemije, jer je godina ponovnog umnožavanja. U trostrukom sustavu u svako godišnje doba svaka od tri ciklicki poprima sljedecu ulogu. Muška postaje polu-ženska, polu-ženska postaje ženska, ženska “rada” i postaje muška. Otprilike svakih 11 godina ciklus se ponavlja, i to se zbiva ove godine: 1965.-1966., 1977., 1988., 1999., sijecanj 2011., mjeseci klize.

1999. smo zahvaljujuci umnožavanju nezabilježene spirale - možemo reci “tek rodene”, tek prihvacene u našoj dimenziji prostora i vremena - imali pomoc u oslobadanju Sinkronih Linija koristeci nepravilne prolaze, buduci da su prirodni ulazi bili nadgledani... Sada skupljam nove dolaske, novorodene, vodim brigu o plemenu: poput pastira poznajem potrebe i izvanredne mogucnosti planetarnih i suncevih Stvorenja.

U nebesima se s nama ujedinjuju ogromne lancane selficke mreže i nebesa nas prepoznaju u tišini. Orijentiranje mnogih sunaca ponovno stvara, popravlja i ponovno pokrece štit koji brani od Neprijatelja, što god da ta rijec znaci u odnosu na Covjecanstvo. Pišu se, uz pomoc zvijezda, poruke upucene beskrajnom Entitetu, gotovo da koristimo galaktican plakat, baš kao što sam u jednoj svojoj staroj prici govorio o poruci sastavljenoj od mrava, da bi bili primijeceni i da bi rekli ljudima “Ja jesam4”...

Prva princeza je zrela, zvjezdano carstvo koje prihvacamo vec desetljecima u Hramovima, spreman saveznik za nove ljudske, nadljudske i božanske horizonte koje treba ujediniti.

Tako se razvila selfika s aktivnim pomagacima-posrednicima izvanrednih potencijala na raznim poljima, kao što je i (ne posljednja) pranoselfika.

Poznavanje ovih stvorenja i njihovo savezništvo omogucilo nam je kontaktiranje drugih izvanzemaljskih inteligencija i, svojevremeno, prihvatiti na Celavim Planinama Sferu, njihovu rodakinju, koja je sadržavala informacije za stvaranje Hramova i kojoj smo mi kasnije pomogli kroz oslobadanje raznih svjetova...

Svi znanstveno-fantasticni mitovi naših zajednickih sudbina, ukljucujuci tehnologije za vremenska putovanja, koriste ova znanja... no ovo što sam vam upravo ispricao je samo jedna od tisucu tajni-anegdota naše povijesti...

Sijeku se linije dogadaja koje se odmotavaju duž spleta vremenskih prilika, labirint iz kojeg se možemo odvojiti samo ako otvorimo nove prolaze, rušeci zidove i mijenjajuci velikom brzinom nacin razmišljanja i, dakle, nacin djelovanja na raznim poljima koja su medusobno povezana. Svacije price imaju tocke koje povezuju, koje samo u nekim slucajevima postaju ocite, ali uglavnom ostaju nevidljive sve dok se s voljom i programiranjem ne nametnu sinkronijski, emocionalni, duhovni dogadaji. U praksi cak i u ovim slucajevima treba koristiti prikladnu strategiju.

Možda može biti od pomoci da se život zamisli kao igra, ali i kao neprestana borba za preživljavanje protiv Suparnika koji želi razoriti naše razlicitosti. Upravo te razlike cine ovo postojanje poticajnim i dostojnim naše duhovne pažnje, individualne i kolektivne.

3. veljace 2011

Bilješke iz poglavlja

1 Pogledaj strip “Škrinja sjecanja”, Val Ra Damanhur, 2006.

2 Balangero (TO), u Dolini Lanzo, rodno mjesto Falca.

3 Selfika je disciplina zahvaljujuci kojoj se izraduju predmeti od bakra i drugih metala za osobno korištenje, za dobrobit i samoupoznavanje. Posebna primjena selfike predstavljenja je selfickim slikama, ciji je autor Falco.

4 Pogledaj knjigu “Umrijeti da bi naucio”, Val Ra Damanhur, 2004. (Hrvatsko izdanje objavljeno 2004. u nakladi Damanhur centra Talej, Zagreb)

Un pour Un
Permettre à tous d'accéder à la lecture
Pour chaque accès à la bibliothèque, YouScribe donne un accès à une personne dans le besoin