Es ist kein Zufall, dass die These von der Überwindung der Dichotomien“von Kultur und Politik,

Ws1

Informations

• Publié par: Chion
• Nombre de lectures: 37
• Langue: Croatian

Extrait

Marion Hamm Reclaim the Streets! Globalni protesti ilokalni prostor (05_2002) Pogledamo li aktivistiËki videomaterijal od Seattlea preko Praga do Göteborga i Salzburga (ovogodiπnja Diagonaleu Grazu pruæila nam je priliku za to), vidjet Êemo uvijek iste slike: gomilu kako pleπe u ruæiËastim i srebrnim kostimima , likove u crnim odorama kako stupaju iza ironiËno-marcijalneInfernal Noise Brigade, mladolika lica u suncem obasjanoj koloni demonstranata,πarene transparente. A zatim obrat - na scenu stupaju robocopi, kontejneri za smeÊe pretvaraju se u barikade, batinaπko orgijanje. Tek rijetko promatraËica ili promatraË zadobija uvid u pripreme koje su prethodile tim velikim protestima, bilo na mjestu njihova odræavanja, bilo na razliËitim scenama u drugim gradovima Evrope. Tako nastaje dojam postojanja nekog „pokreta“, Ëije se izraæajne forme, neovisno o specifiËnoj socijalnoj strukturi njegova podrijetla između sjeverne Amerika i juæne ©panjolske, stapaju u jednu jedinstvenu kulturu protesta - jednu formu koja se moæe bez razlike primijeniti na scenariju sjevernoameriËkog Seattlea, stare srednjoevropske metropole Praga odnosno juænoevropskeĐenove. Je li tu rijeË o izraæajnoj formi globaliziranog aktivizma u globaliziranom svijetu, izraæajnoj formi jednog nomadskog pokreta kojemu viπe nije neophodna vezanost za realne druπtvene lokacije? Taj protok stalno istih slika zavarava. Na primjeru jedne akcione forme, „Reclaim the Streets“, koja se pojavila poËetkom devedesetih u Londonu, moguÊe je pokazati kako je taktika koja se danas s uspjehom primijenjuje u Ëitavom svijetu izvorno bila usko povezana s konkretnim lokalnim prilikama. Posvuda primjenjivi temeljni konceptReclaim the Streets-Partysasvim je jednostavan: vremenski ograniËeno prisvajanje javnog prostora uz pomoÊ ljudskih tijela, kreativnosti i glazbe - akcija koja je odveÊ dobroduπna i vesela, a da bi policija bez zadrπke mogla opkoliti i rastjerati njezine sudionike, no istodobno, kao ometanje automobilskog prometa i potroπaËke svakidaπnjice, dovoljno djelotvorna a da bi se, kao na primjer berlinskaLove Paradedoga, mogla jednostavno uvrstiti u niz kulturnihđaja koji obiljeæavaju takozvano druπtvo zabave. U Londonu su slogan „Reclaim the Streets“ i s njim povezana kritika automobilskog prometa naπli svoje mjesto u gustom tkivu subkulturnih, folkloristiËkih, politiËkih i ekonomskih konotacija kao i u takozvanoj kulturi svakidaπnjice. Od ekoloπkog protesta protiv izgradnje cesta do automobila kao simbola urbane nametljivosti PoËetkom devedesetih u Engleskoj je zapoËelo provođenje opseænog programa izgradnje cesta - a time i podizanje protestnih kampova po provinciji, dakle pokretanje akcija Ëija je forme promatraËima sa strane ponekad izgledala veoma neobiËno: aktivisti se najednom pojave, podignu kolibu u kroπnji drvaeta, postave zahtjev za svojim „Squatter's Rights“, potkopaju tunel ispod gradiliπta, lancem se priveæu za betonske 1 blokove i Ëekaju da ih odveæu i odvedu.ti kampovi su u najboljem sluËaju mogli tek usporiti izgradnju cesta, a njihov uspjeh Ëesto je mjeren financijskomπtetom koju su prouzrokovali, dakle troπkovima odvođenja i ËiπÊenja, oπteÊenih strojeva ili „oslobođenog“ građevnog materijalom.Trajniji karakter njihov je uËinakimao u eksperimantalnom smislu, u pokuπaju solidarnog kolektivnog æivota i djelovana izvan takozvanog „Rat Race“, stalnog lova za novcem nuænim za preæivljavanje u velikom gradu. S kreativnim zaposjedanjem gradiliπta (u međuvremenu otvorene) prilazne ceste auoputu M11, koja je prolazila kroz srediπte jednog stambenog kvarta na sjeveroistoku Londona, godine 1993., protest se sa seoskog podruËja preselio u grad.

1 Usp. Going Underground. Some Thoughts on Tunneling as a Tactic. U: Do or Die 8 (1999), str. 60-61.

http://www.republicart.net

1

Time se pored ekoloπke u prvom planu pojavila i socijelna motivacija. Stapanjem umjetniËke djelatnosti, tijela i medijske tehnikeπaÊici aktivistikinja i aktivista uspjelo je da nekoliko mjeseci odræavaju trajni performans u neprekidno zaposjednutojClaremont Road. Instalirani su umjetniËki predmeti koji su po potrebi pretvarani u barikade. Sofe, stolice odnosno onoπto se obiËno nalazilo u dnevnim sobama iznijeto je iz privatnog interijera na javnost ulice. »ak i u trenutku nemilosrdne policijske intervencije u novembru 1994., akcionistima koji su zauzeli ulicu uspjelo je simboliËki odnijeti pobjedu: 1300 za borbu protiv demonstranata teπko opremljenih policajaca plesalo je na sceni njihova teatra,πto je dræavu koπtalo dva milijuna funti. Jedan aktivist je to objasnio ovako: „Svo vrijeme smo znali da Êe sve jednoga dana zavrπiti u ruπevinama. Ta svijest o prolaznosti dala nam je izvanrednu snagu - bilo je naprosto moguÊe da budeπporaæen! - snagu dakle, da 2 tu temporalnu autonomnu zonu negdje drugdje ponovo uspostavimo. Zapravo je akciji „Reclaim the Streets“ uspjelo formu protesta protiv izgradnje cesta na seoskim podruËjima prilagoditi prilikama æivota u metropoli, protest protiv uniπtavanja okoliπa izgradnjom cesta povezati s iskustvima londonske svakidaπnjice i tako ga preobraziti u protest protiv „automobila“ kao simbola kapitalistiËke dresure urbanog æivota. Londonska ekonomija ovisi o tome da su ljudi primorani pomiriti se sa satima dugom voænjom automobilom do radnog mjesta - i time s masivnim ograniËenjem kvalitete svojega 3 æivota. ProsjeËnabrzina prometa otprilike je na razini s konca 19. stoljeÊa, slavniRush Hourpretvorio se u permanentno stanje, a javni gradski promet je usprkos naporima gradonaËelnika Kena Livingstonea preskup i zastario. To je pozadina na kojoj je aktivistima uspjelo motivaciju neprijavljenih gradskih tuluma pribliæiti građanskim medijima i uËiniti plauzibilnomπirokoj javnosti. Free Parties 4 Reclaim the Streets-Partiesu Londonu koristili su sliËnu koreografiju kao iFree Partiesraverskih zajednica kasnih osamdesetih: Tulumi nisu bili prijavljeni; informacija o mjestu njihova odræavanja daje se u posljednjem trenutkui to preko telefonskog broja koji cirkulira od ruke do ruke ili usmenom propagandom; 5 sam tulum, bilo da se odræava u nekom ispraænjenom magazinu u urbanoj pustopoljini engleskog sjeveraili na pretrpanim ulicama londonskih Ëetvrti, mogao je zapoËeti u trenu i na potpuno iznenađenje eventualno 6 prisutnih Ëuvara reda. OnoπreËeno o radikalnom ekoloto je u izvanrednom svesku „DiY-Culture“πkom pokretuEarth First!, vaæi i zaReclaim the Streets: protivnici izgradnje cesta postaju borci za zaπtitu æivotinja, voze bicikle zajeno sCritical Mass, squotiraju prazne kuÊe, pretvaraju se u ravere „ ad infinitum, jednostavno svojom prisutnoπÊu u toj posebnoj prilici. (…) Tako je na primjer nemoguÊe govoriti oEarth First!i protestnom pokretu protiv izgradnje cesta kao da je rijeË o međusobno odvojenim pojavama: pojedinci se kreÊu zajedno s tim pokretima i u mnogim sluËajevima ni sami sebe ne bi definirali kao Ëlanove jedne od tih grupa“ Nekomercijalni raverski tulumi sa svojom hedonistiËkom ideologijom i svojom protivnoπÊu kapitalistiËkoj logici profita predstavljali su oËigledno masivnu prijetnju javnom poretku. Godine 1994. uveden je zakon poznat kao „Criminal Justice Act“. Time je policija dobila dozvolu rastjerivanja raverskih tuluma. „Rave“ je definiran kao „muzika koja je u potpunosti ili preteæno obiljeæena nizom beatova koji se ponavljaju“. „Criminal Justice Act“ primijenjen je pri rastjerivanju nebrojenih tuluma kao i ËiπÊenju zaposjednute Claremont Road. Istodobno je taj zakon doveo do politizacije raverske zajednice i do solidariziranja između

2 John Jordan: The art of necessity: the subversive imagination of anti-road protest and Reclaim the Streets. U: George McKay (Izd.): DiY Culture. Party đ Protest in Nineties Britain. London 1998, str. 129-151, ovdje str. 139. 3 Usp. Patrick Field: The Anti-Roads Movement: the Struggle of Memory Against Forgetting. U: Tim Jordan/Adam Lent (Izd.): Stoming the Millenium. London 1999, str. 68-79. 4 Usp. Rupa Huq: The Right to Rave: Opposition to the Criminal Justice and Public Order Act 1994. U: Tim Jordan/Adam Lent (Izd.): Stoming the Millenium. London 1999, str. 15-33. 5 Drew Hemment: The Northern Warehouse Rave Parties. U: George McKay (Izd.): DiY Culture. Party đ Protest in Nineties Britain. London 1998, str. 208-227. 6 George McKay (Izd.): DiY Culture. Party  Protest in Nineties Britain. London 1998, ovdje Str. 159.

http://www.republicart.net

2

razliËitih subkulturnih i politiËkih scena. Poruka jednog rave DJ-a vlastima: „Cheers, thanks a lot for bringing 7 us all together. We're a lot more networked now than we ever were.“ „March for Social Justice“ koji je 1997. organiziralaReclaim the Streets, proglaπen je na rave sceni „najboljim 8 ilegalnim raveom u povijesti“i opÊenito pozdravljen kao „jedan od najznaËajnijih tuluma od Castlemortona 9 1992“. A2. junija 2002. toËno na desetgodiπnjicu tog fantastiËnog tuluma u Castlemortonu se usprkos masivnoj prisutnosti policije ponovno ravelo. Pored aktualnih politiËkih i kulturnih konotacijaReclaim the Streetsje u vezi i s kolektivnim pamËenjem nacije, ne samo u smislu prisvajanja narodnih feπta koje se priređuju povodom kraljiËinih jubileja. 10 Upotreba pojma „enclosures“u jeziku RTS-a upuÊuje na jednu traumu koja je latentno prisutna u kolektivnoj podsvijesti Ujedinjenog kraljevstva, traumu prvobitne akumulacije: uπesnaestom stoljeÊa zapoËelo je, u svrhu uzgoja ovaca, ograđivanje (enclosure) zemlje koja je do tada bila kao opÊe dobro (common good) svima pristupaËna. S razvojem kapitalizma proizvodnja tekstila postala je naime unosnija od zemljoradnje. Zemlja je, da tako kaæemo „ukljuËena“, ali su ljudi pritom „iskljuËeni“. Danas su prema logici Reclaim the Streetsulice „enclosed“. Onoπto je u mitskoj proπlosti bilo „the commons of the city“, svima pristupaËno, dakle zajedniËki prostor rasprave i međusobnog opÊenja unutar druπtvene zajednice, danas je zatvoreno za takvu vrst koriπtenja. Ako su nekada ovce bile povod privatizaciji zemlje, danas su to automobili koji stanovniπtvu otimaju urbani javni prostor. Tako za onoga tko je bio u stanju iπprotest protiv ekspanzije automobilskogËitati konotativni tekst letaka, prometa nije bio nikakvasingle issuekampanja, nego je ujedno predstavljao i implicitnu kritika kapitalizma, joπmnogo prije nego jeReclaim the Streets18. juna 1999., u okviru globalne akcije u financijskim centrima svijeta izriËito artikulirao svoj „antikapitalizam“. Svakidaπnjica u kapitalistiËkoj metropoli. Nije nikakav sluËaj da jeReclaim the StreetsotpoËetka imao taj antikapitalistiËkitouch- nastao ne iz lektire Marxova Kapitala, nego iz svakodnevno doæivljavanih izazova æivota u jednoj naskroz kapitaliziranoj metropoli. Londonskaje svakidaπnjica vjerojatno viπe no u bilo kojem drugom evropskom velegradu proæeta kapitalizmom: stambeni prostor je objektπpekulacije i to ne samo za investitore. Posjet kinu stoji najmanje dvije minimalne satnice, a s voznom kartom do gradskog centra, to su ukupno tri. OpÊinski centri, u kojima su građani uz niski najam mogli jeftino sami organizirati javne priredbe, pod vlaπÊu Margaret Thatcher gotovo su u potpunosti ukinuti. Za isplativo (aktivistiËko) druæenje preostaje scena javnih squatova koja se stalno mijenja i rijetko egzistira duæe od nekoliko mjeseci. Nisu samo sastajaliπta podloæna stalnoj mijeni, nego se i akteri neprestano izmijenjuju - za mnoge od njih London je tek privremeno boraviπte. Ta nestalnost londonske svakidaπnjice ogleda se u privremenim, neprijavljenim zaposjedanjima javnih prostora posredstvom ljudske gomile, muzike, karnevala i plesa. AkcionistiËka formaReclaim the Streets Party-ja primjenjivana je u mnogim gradovimaπirom svijeta usput se mijenjajuÊi i prilagođavajuÊi danim okolnostima. Mnoge konotacije koje su u Velikoj Britanije opÊe poznate gube se u tom procesu, ali zato stalno nastaju nove. Londonska seReclaim the Streetsscena uslijed vala represije nakon globlane akcije 18. junija 1999. unekoliko primirila. Umjesto da se zadovolje slavom proteklih intervencija odnosno da se izloæe opasnostima kriminalizacije, aktivisti se koncentriraju na druga podruËja, pregrupiraju se na drugim mjestima i u drugim kontekstima i prilagođuju oblike svoje akcije trenutnim politiËkim i druπtvenim uvjetima. Lijep nusproizvod te prakse je Ëinjenica da jeReclaim the Streetsostala

7 Rupa Huq: The Right to Rave, 1999, str. 24. 8 Mixmag 73, Juni 1997, str.101. 9 Muzik 25, Juni 1997. 10 U jednom ranijem letku pisalo je: „Radi se o tome da se ulice kao javni, inkluzivni prostor, preotmu i oslobode od privatne (enclosed) upotrebe.“

http://www.republicart.net

3

vjerna sebi: dezorganizacija koja nema potrebe za glasnogovornicima i herojima, ali zato moæe reÊi: „We are Everywhere!“ Prijevod: Boris Buden

http://www.republicart.net

4