Es ist kein Zufall, dass die These von der Überwindung der Dichotomien“von Kultur und Politik,

Ws1

Informations

• Publié par: Soeg
• Nombre de lectures: 19
• Langue: Croatian

Extrait

Gerald Raunig Ratni stroj protiv Carstva Uz prekarni nomadizam Volxtheaterkarawane (05_2002) 1 U okruæju protesta protiv reakcionarne austrijske vladena prijelazu devedeset devete u dvije tisuÊitu, 2 3 stvoren je razgranat sklop platformi umjetniËkog otporakoje su provele niz akcijanaπirokom prostoru između komunikacijske gerile i alternativnog informiranja. Nakon par mjeseci od svog togπarolikog i hiperaktivnog mnoπtva nije preostalo gotovo niπta. Tu Ëinjenicu međutim ne moramo shvatiti kao nuæno negativnu. MagiËna rijeË ovdje je - transformacija. Kaoπto veÊ protesti dvije tisuÊite nisu doπli ni iz Ëega, 4 nego su se nadovezali na scenu intervencionistiËke umjetnosti devedesetih , tako su i iskustva subjekata i struktura iz te godine ponovo primijenjena u drugim kontekstima. Kako viπe nije imalo smisla napadati radikalni desni populizam na razini nacionalne dræave, umjetniËki se aktivizam sve viπe senzibilizirao za novo 5 æariπte globalnih protesta, protiv reæima granica na primjer, ili za prava migrantkinja i migranata. Ovdje, u kontekstu globalnog protestnog pokreta, izgleda da je umjetniËko-politiËka praksa napokon ostavila za sobom dihotomiju umjetnosti i aktivizma. Aktivistkinje i aktivisti nisu iπli za tim da svojim akcijama postignu neπto na umjetniËkom polju odnosno proizvedu nekekve razlikovne uËinke. Pa ipak, radili su s metodama i strategijama koje su uzete iz povijesti umjetnosti i/ili su primjenjivane odnosno primjenjuju se u aktualnoj umjetniËkoj praksi. Same akcije stvaraju tako jedan novi teren koji nije dio ni umjetniËkog ni politiËkog polja u uæem smislu. Ta nova praksa na novom terenu ne moæe se ni analizirati ni kritizirati pomoÊu starih kategorija kaoπto su primjerice Site Specificity, kritika institucija, interakcija/participacija ili Ëak sasvim starim kategorijama kao autorstvo, aura ili djelo. OËigledno je da se upravo iz spomenute prakse moraju razviti nove kategorije kako bi se doπlo do adekvatne spoznaje. Ovdje Êemo to pokuπati na jednom primjeru i na tri pojma koji su - u skladu s praksom koju istraæujemo - uzeti prije iz politiËke teorije nego iz estetike. Spomenuti primjer je sluËajVolxTheaterKarawane: inicijativa koja je u dugim virtualnim i realnim diskusijama pripremljena u proljeÊe 2001., koja je u junu krenula na put iz BeËa, i nastavila se akcijama na graniËnom prijelazu Nickelsdorf, u okviru protesta protiv sastanka na vrhu Svjetskog ekonomskog foruma u Salzburgu, graniËnom kampu u Lendavi (Hrvatska/Mađarska), pred jednim logorom za ekstradiciju u Ljubljani i napokon na rubu sastanka G-8 u Genovi, na kraju kojeg je talijanska policija uhapsila i Ëetiri tjedna dræala Ëlanove 6 karavane u zatvoru. Tri pojma uzeta su iz arsenala teoretiËara Gillesa Deleuzea i Félixa Guattarija:Nomadizam, ratni stroj i mikropolitika granice. Figura nomada danas ima sasvim neodređen okus. Tako su osamdesetih razliËite grupe surfera, tehnoglazbenica/ka, net-umjetnica/ka nekritiËki pobrkale Deleuze/Guattarijev pojam nomadskoga s dobrodoπlom kiËastom metaforom i poistovjetile sebe i svoje aktivnosti s njim. Pojam ipak valja u njegovom Deleuzovskom kontekstu zaπtititi od takvih himni slobodi, kretanju ili internetu kao ultimativnoj demokratizaciji: nomadizam je prvo prekaran, drugo, ofanzivan i treÊe, na granici.

1 Usp.http://www.eipcp.net/diskurs/d04/index.html 2 Usp.www.gettoattack.net,www.volkstanz.net, performing resistance, itd. 3 Usp. Gerald Raunig, Wien Feber Null. Eine Ästhetik des Widerstands, Wien 2000. 4 Usp. Gerald Raunig, Charon. Eine Ästhetik der Grenzüberschreitung, Wien 1999; Holger Kube Ventura, Politische Kunst Begriffe in den 1990er Jahren im deutschsprachigen Raum, Wien 2002. 5 Usp.http://www.wwp.at/,http://www.noborder.org,http://www.dsec.info 6 Usp -http://www.no-racism.net/nobordertour

http://www.republicart.net

1

Nomadsko je dakle prekarium, neπtoπto postoji tako da se uvijek moæe opozvati,πto u svakom trenutku moæe zakazati, ili, reËeno teorijski uzviπenije: konstitutivna razlika cilja i posljedica. Prekarnost, djelovanje u prekarnom kontekstu uvijet je nomadskoga. Taj nomadski prekarium lako se moæe demonstrirati na borbiVolxTheaterKarawaneza odgovarajuÊu organizacijsku formu, ili bolje:s njom, naime s kolektivom. Iskustva s kolektivnim planiranjem u zamornim sastanËenjima i s provođenjem kolektivnih akcija uvijek su iznova dokazali da ono veÊ implicitno povlaËi za sobom razbijanje kolektiva. S pokuπajem da se sudionici Karavene ne ograniËe samo na beËku ili austrijsku scenu, odnosno da se po moguÊnosti realiziraju transnacionalno, pojavila se joπjedna teπkoÊa: razliËiti jezici. TreÊi i u kontekstu teme prekarnosti najvaæniji aspekt sastoji se ipak u naravi forme karavane same: nomadsko kretanje stvara prekarnost jer kolektiv - uostalom u suprotnosti s dosadaπnjom predodæbom nomadskog - kreÊe nepoznatim putevima, dolazi na mjesta koja uopÊe ne poznaje i ondje biva prisiljen donositi odluke koje ekstremno reduciraju - ni ne prepoznatu - kompleksnost:VolxTheaterKarawaneje kao kolektiv u pokretu prisiljen bez prestanka regulirati te nivoe prekarnosti. S poËetkom devedesetih doπlo je do nove renesanse nomadskog koje je tako na primjer posluæilo Michaelu 7 Hardtu i Antoniu Negriju kao kljuËni pojam u njihovomeEmpireu. JavljajuÊise ponovo u tom eksplicitno politiËkom kontekstu figura nomada zadobija bez sumnje sasvim drugu kvalitetu nego u kontekstu nesporazuma iz osamdestih. Kaoπto se uEmpireuzapravo pod pojmom nomadizma mijeπaju kretanja putujuÊih intelektualaca i politiËkih izbjeglica, tako opÊenito dolazi do konceptualnog isprepletanja dobrovoljne i prisilne migracije. To nuæno zavrπava u neumjerenom precjenjivanju subjekata migracije koji time istodobno bivaju uzdignuti u najvaæniju suprotnost svemoÊnom „Empireu“. Kod Deleuze/Guattarija nasuprot molarnoj liniji moÊi stoje odmah dvije linije: molekularna linija ili linija 8 migranata kao i linija bijega, loma ili nomadska linija.To odgovara nuænom razlikovanju prisilne migracije, bijega s jednog mjesta na drugo, gdje postoji nada da Êe se Ëovjek negdje ponovo skrasiti, s jedne strane i ofenzivne nomadske prakse s druge. Linija migranata povezuje dvije toËke, vodi od jedne k drugoj, od deteritorijalizacije do reteritorijalizacije. Nomadska linija, naprotiv, je linija bijega koja između toËaka ubrzava kretanje deteritorijalizacije do jednog strujanja, jednog odluËnog kretanja koje nema niπta zajedniËko s bijegom u dosadaπnjem smislu. Bjeæati, da, ali u bijegu traæiti oruæje. Obiljeæje te nomadske linije, te linije bijega, je ofenziva. ©to međutim znaËi ofenziva u jednom svijetu koji prema Deleuze/Guattariju, kao i prema Hardt/Negriju, prijeti potonuti u jedno jedino sveobuhvatno opÊe mjesto kritike globalizacije:MoÊ je posvuda i istodobno nigdje. Njezini mehanizmi funkcioniraju bez srediπta i bez svakog upravljanja. Toπto oba para autora kao odgovor na tu situaciju u kojoj se moÊ viπe ne moæe predoËiti kao neπto izvanjsko, iπto se prije svega uEmpireuuvijek iznova propovijeda, jest: ako mehanizmi moÊi funkcioniraju bez srediπta i bez srediπnjeg upravljanja, moralo bi biti moguÊe napasti ih iz svakog 9 mjesta, iz svakog lokalnog konteksta. Kolikogod ta teza bila rasvjetljujuÊa i privlaËna, toliko ostaje ona ipak proizvoljna i neodređena, dok je god nejasno tko iliπto bi tu zapravo trebalo biti napadnuto. Kako je to „biti protiv na svakom mjestu“ s jedne strane dvoznaËno, naime, kao moguÊnost da se na svakom mjestu bude protiv, ali i kao nuænost da se na svakom mjestu mora biti protiv, tako s druge strane postoje mjesta koja takvo protivljenje viπe zasluæuju nego neka druga. A ta mjesta moraju također biti traæena, posjeÊena, zaskoËena, sasvim u suprotnosti s 10 Deleuzovskom formulom da je nomadonajkoji se zapravo ne kreÊe.

7 Usp. Michael Hardt, Antonio Negri, Empire. Die neue Weltordnung, Frankfurt/New York 2002, posebno str. 222-226. 8 Usp. Gilles Deleuze / Clarie Parnet, Dialoge, Frankfurt/Main 1980, str. 147 i dalje. 9 Usp. Gilles Deleuze / Félix Guattari, Tausend Plateaus, Berlin 1992, str. 583; Michael Hardt, Antonio Negri, Empire. Die neue Weltordnung, Frankfurt/New York 2002, S. 223: „Wenn es also keinen Ort mehr gibt, der als Außen gelten kann, so müssen wir an jedem Ort dagegen sein.“ („Kada viπe nema tog mjesta koje bi moglo vaæiti kao ono izvanjsko, moramo onda na svakom mejstu biti protiv.“) 10 Usp. Gilles Deleuze / Félix Guattari, Tausend Plateaus, Berlin 1992, str. 524.

http://www.republicart.net

2

Intenzivno putovanje na mjestu, to pregnantno sjeciπte između Kanta i Deleuzea postalo je suviπno. Onaj legendarni Kantov sindrom fiksacije za mjesto boravka, za njegov Königsberg koji nikako nije htio napustiti, Deleuzeovo inzistiranje na nekretanju nomada, sve to je danas prosjeËna, naskroz normalizirana svakidaπnjica. Upravo s obzirom na tu normalnost, danas je nuæno suprotstaviti mehanizmima druπtvene informacije i kontrole takvu praksu koja se jednako kao i deteritorijalizirana strujanja kapitala neÊe dati fiksirati za jedno mjesto, pretvoriti ga u mjesto stalnog boraviπta, koja Êe međutim, u razlici spram kapitala, bez prestanka stvarati nekontrolirane i samoodređene linije loma. I tu se kreÊemo u susjedstvu umjetniËko politiËkih intevencija u okviru globalnih protesta s njihovim naglaπavanjem spontane akcije, taktiËkim napadima i brzim prilagođavanjem na novu situaciju, s njihovim linijama bijega u i kroz nomadski prostor. VolxTheaterKarawanedjeluje također na jednoj liniji bijega, ona napada, ofenzivna je, ukratko: ratni stroj u Deleuzeovskom smislu. To nipoπto ne znaËi pripisati joj poseban oblik nasilnosti. Naprotiv, ratni stroj nadilazi diskurs nasilja i terora, on je upravo onaj stroj koji nastupa protiv nasilnosti dræavnog aparata, protiv poretka reprezentacije. Upravo suprotno, dræavni aparat pokuπava ono nepredstavljivo prisilno stjerati pod moÊ reprezentacije, primjerice iz karavane napraviti Black Block: Upravo tim mehanizmima reprezentacije suprtstavlja se ratni stroj ili, rijeËima Hardt/Negrija, militant koji ponovo otkriva ne reprezentativnu djelatnost, 11 nego djelatnost koja konstituira. Kada je dakle rijeË o tomu, da se uspiju locirati mjesta moÊi koja nestaju iz zona vidljivosti, granica zadobija vaænu funkciju. Pritom nije rijeË o granici kao metafori, nego o konkretnim graniËnim linijama kaoπto su - veÊ prema stajaliπtu - granice nacionalne dræave, ili unutarnje granice „Empire-a“; odnosno također druge graniËne linije dræavnog aparata, kao policijske linije koje su svojim akcijama probijali i koje Êe probijati Tute 12 Bianche, Pink-Silver Blocks, ili u Austriji Performing Resistance. U okviru graniËnog kampa u Lendavi na primjer Karavana je, preteæito oz pomoÊ sredstava nevidljivog teatra i iritacije, istraæivala prostor niËije zemlje između pograniËnih postaja. U svojoj akciji na graniËnom mostu, na niËijoj zemlji između mađarskih i hrvatskih graniËnih postaja, aktivistice i aktivisti u naranËastim overallima i UN-uniformama podigli su novu graniËnu postaju, zaustavljali su automobile i dijelili vozaËicama i vozaËima Noborder-putovnice i letke. Tu je rijeË manje o prekoraËenju, probijanju, ukidanju granica, kaoπto sugerira slogan karavaneNo Border!,a viπe o neËemu naizgled suprotnome: podizanju novih graniËnih postaja na niËijoj zemlji, Ëime se apsolutnim granicama nacionalne dræave suprotstavlja oscilirajuËi, nomadski graniËni 13 prostor. Takvim oblicima „Mikropolitike Granice“ (Guattari) razliËite praktiËke aktivnosti u okviru globalnog protesta napuπtaju neodređenu formulu „vertikalnog napada na virtualne centre moÊi“ za koje pretpsotavljamo da se nalaze svugdje i nigdje. Ovdje je daleko viπe rijeË o Ëinjenju vidljivim, o konkretnom napadu na virtualnost, o probijanju ustoliËenih graniËnih linija, ali ujedno i o iskuπavanju eksperimentalnih formi kolektivne organizacije. To je onoπto Ëini ratni stroj: napad na dræavni aparat povezan je sa stalnim traæenjem alternativa ili, joπjednom parafrazirajuÊi Negrija i Hardta: otpor, ustanak i konstituirajuÊa moÊ teku u jednom nerazluËivom procesu. Prijevod: Boris Buden

11 Usp. Gilles Deleuze / Félix Guattari, Tausend Plateaus, Berlin 1992, str. 578; Michael Hardt, Antonio Negri, Empire. Die neue Weltordnung, Frankfurt/New York 2002, str. 419. 12 Usp. Gerald Raunig, Wien Feber Null. Eine Ästhetik des Widerstands, Wien 2000, str. 40-45. 13 Usp. Moj koncept "Spacing the Line", na primjer Gerald Raunig,Spacing the Lines.Konflikt statt Harmonie. Differenz statt Identität. Struktur statt Hilfe, u: Eva Sturm/Stella Rollig (Izd.), Dürfen die das? Kunst als sozialer Raum, Wien 2002, str. 118-127.

http://www.republicart.net

3